Osnove rada kronografskog mehanizma pojašnjavamo na primjeru kronografskog kalibra Valjoux 7750 s ekscentrom, gdje mali oscilirajući zupčanik pokreće sekundni kotač osnovnog mehanizma. Kronografima nazivamo satove sa osnovnim brojčanikom sa dvije kazaljke – satnom i minutnom te središnje postavljenom sekundnom kazaljkom koja pokazuje vrijeme na posebnoj skali s finom podjelom. Ona se može pokrenuti, zaustaviti i vratiti u početni položaj pritiskom na gumb. Rani kronografi obično su imali samo jedan gumb, dok su kasnije uobičajena dva: prvim se sekundna kazaljka pokreće i zaustavlja, dok se drugim vraća u početni položaj. Moderni kronografi često imaju i pokretni prsten u funkciji tahimetra kako bi se brzo mogla proračunati brzina i udaljenost.
Prethodnik kronografa
Švicarac Jean-Moise Pouzait izumio je 1776. godine sat s nezavisnim “mrtvim” sekundama, ustvari sat sa centralnom sekundnom kazaljkom koja se ne kreće kontinuirano, nego skače od sekunde do sekunde. Tu kazaljku bilo je moguće zaustaviti bez zaustavljanja samog sata. Njegov izum mnogi smatraju prethodnikom kronografa. Prvi se komercijalni kronograf pripisuje Nicolasu Mathieu Rieussecu 1821. godine. Francuski kralj Luj XVIII. bio je, naime, veliki zaljubljenik u konjske utrke i želio je znati koliko je točno trajala pojedina trka pa je angažirao Rieusseca da mu izradi napravu koja to može ostvariti. Adolphe Nicole usavršio je 1844. godine kronograf dodavanjem funkcije resetiranja čime je omogućeno sukcesivno mjerenje. Početkom 20. stoljeća mnogi su kronografi imali i funkciju tahimetra, što se vidjelo po dodatnim oznakama uz rub brojčanika. Tvrtka Heuer 1958. godine lansirala je model s rotirajućim prstenom što je omogućilo složenije proračune. Na svjetskoj izložbi u Londonu 1862. firma Nicole & Capt. dobiva medalju za kronograf kod kojega se sekundna kazaljka vraća u početni položaj. Taj su kronograf usavršavali i drugi švicarski urari, dodajući mu, primjerice, mehanizam za brojenje minuta ili drugu sekundnu kazaljku koja se pokreće i zaustavlja nezavisno od prve, što omogućuje praćenje dvaju takmičara. Rani modeli kronografa imali su nedostatak zbog činjenice da se u slučaju ako se pritisnulo dugme za resetiranje u trenutku dok je kronograf još radio, pogonski stroj odmah pokrenuo i uzrokovao oštećenje mehanizma.
Osnovni mehanizam
Upravo kako bi se to spriječilo već je sredinom 19. stoljeća konstruiran zaštitni sistem u formi kotača sa stupićima. Riječ je o kotaču mehanizma kronografa koji ima uzdignute zupce koji donekle nalikuju nazubljenjima na obrambenim kulama, a okreće ga niz poluga povezanih s gumbima kronografa. Kada se pritisne jedan od gumba, kotač se okrene i aktivira funkcije prema određenom redoslijedu – start, stop i resetiranje. Ako se pritisne pogrešan gumb u pogrešno vrijeme, kotač se ne aktivira te se na taj način sprečava nekoć neizbježno oštećenje. Mehanizmi s tako oblikovanim kotačem u pravilu su skupi budući da njegovi dijelovi moraju biti precizno izrađeni kako bi ispravno funkcionirali. Da bi kronografi bili dostupniji većem broju kupaca, konstruirani su jednostavniji sustavi, među kojima je najpopularniji onaj s ekscentrom i polugom. Riječ je o seriji poluga koje upadaju u proreze između zubaca češlja s ekscentrom. Taj princip čini podešavanje i popravak znatno jednostavnijim, a sam proces proizvodnje je jeftiniji jer ne zahtijeva toliko preciznu doradu. Kako radi bazični kronografski mehanizam? U slučaju kronografskog kalibra Valjoux 7750 s ekscentrom, mali oscilirajući zupčanik koji pokreće sekundni kotač osnovnog mehanizma dio je pokretnog kraka smještenog uz kronografski kotač. Kada je kronograf u pogonu, krak koji nosi oscilirajući zupčanik pokreće se tako da upada u centralni kotač kronografa. Počinje okretati kronografski centralni sekundni kotač koji nakon isteka jedne minute pomiče kronografski minutni kotač. Kada se kronograf zaustavi, oscilirajući zupčanik se oslobađa iz zahvata u centralni kronografski kotač i zakoči kotače. Pritiskom na gumb za resetiranje pokreće se niz čekića sa spiralama koji sve potiskuju u početne pozicije, a kazaljke kronografa na nulti položaj. Drugi sistemi funkcioniraju ponešto različito, ali princip je u osnovi jednak. Vjerojatno najkvalitetniji, najskupocjeniji, najsloženiji kronografi dolaze iz slavne tvrtke Patek Philippe čiji je prvi džepni kronograf lansiran daleke 1856. godine, dok je varijanta ručnog sata s „mrtvim“ sekundama lansirana 1923. Kronograf s vječnim kalendarom i mjesečevim mijenama te kućištem od žutog zlata proizveden 1943. u toj ženevskoj tvrtki prodan je jednom švicarskom muzeju 10. svibnja 2010. na aukciji u Ženevi koju je organizirala najpoznatija svjetska aukcijska kuća Christie’s za 6.26 milijuna franaka.
Newmanova Daytona
I tvrtka Vacheron Constantin ima više od stoljeća dugu tradiciju izrade kronografa čiji je prvi model proizveden još 1877. godine. Njihova porodica Overseas namijenjena je ljudima koji vole sport i putovanja te uključuje niz komplikacija koje su korisne u svakodnevnom životu. Svakako treba spomenuti i Rolex Cosmograph Daytonu, koja je ušla u proizvodnju 1963. godine. Taj je model bio namijenjen prvenstveno vozačima automobilskih trka, a uvijek nas asocira na glumca Paula Newmana koji je Daytonu nosio svakodnevno od 1972. do smrti 2008. godine. Riječ je o vrlo pouzdanom kronografu sa skalom tahimetra na pokretnom prstenu, čime se vozaču omogućuje da mjeri prosječnu brzinu do 400 kilometara, odnosno milja, na sat. Ipak možda se uz auto utrke najviše veže tvrtka Heuer. Oni su 1969. godine lansirali prvo četvrtasto vodootporno kućište. U njegovoj unutrašnjosti nalazi se slavni kronografski kalibar 11, prvi automatski kronografski mehanizam. Te dvije komponente zajedno čine Monaco, model koji je bio tek godinu dana star kad ga je Steve McQueen nosio u filmu „Le Mans“ čija je tema, kako već i naslov kaže znamenita auto utrka. Zanimljivo je da je McQueen isprva trebao nositi Omegu, ali je to odbio ne želeći promovirati i na taj način povećati prodaju satova te tvrtke. Za Heuer nije ni čuo pa nije znao koliko će dalekosežne posljedice njegove odluke biti. Osim toga model Monaco nije prikladan za potrebe vozača auto trka koliko Heuerov drugi model Autavia koji je imao veliki, jasno čitljivi displej i tahimetarske oznake na pokretnom prstenu. Međutim, spletom okolnosti izabran je Monaco i tako je nastao njegov kultni status. Što se tiče kalibra 11 koji je Heuer razvio u suradnji s Breitlingom i Burenom i lansirao uz veliku pompu istovremeno u Genevi i New Yorku 3. ožujka 1969. ispostavilo se da je Zenithov El Primero objavljen dva mjeseca ranije, ali samo u lokalnom tisku, dok je istovremeno proizveden i Seikov kronograf. Usto se mora priznati da je El Primero imao razvijeniji sustav od Heuerovog kalibra, kao i funkciju brzog podešavanja datuma.
Nagrađeni Speedmaster
Nesuđeni McQueenov sat u “Le Mansu” je Omegin Speedmaster Professional, dizajniran 1957. godine. Iako prvotno nije bio namijenjen korištenju u svemiru, jedini je uspješno prošao rigorozna testiranja NASA-e koja su uključivala otpornost na ekstremne temperature, ubrzanja, intenzivnu vlagu, udarce, koroziju, vakuum, pritisak, vibraciju i buku. Konkurencija je bila zaista jaka: Breitling, Bulova, Longines, Rolex, Heuer. Kad je testiranje završilo, tri kronografa još su radila, međutim, samo je Speedmaster izbjegao značajna odstupanja u točnosti. Stoga je upravo taj sat NASA izabrala za 118 svojih misija. Kao priznanje 1. ožujka 1965. dodijeljen mu je status “odobren za korištenje za sve svemirske misije s ljudskom posadom”. Osim što je bio prvi sat na Mjesecu, iznimno značajnu ulogu imao je Speedmaster u misiji Apolla 13 u travnju 1970. koja je umalo završila tragično zbog eksplozije spremnika kisika. Izuzetna preciznost Speedmastera omogućila je da se uspostavi prava putanja za povratak na Zemlju. Kao priznanje za to postignuće NASA je u listopadu 1970. švicarskoj tvrtki dodijelila Snoopy Award. Nemoguće je u ovako kratkom tekstu nabrojiti sve značajne modele kronografa i ne primijetiti da se često izostavljaju oni možda kvalitetniji i inovativniji na račun primjeraka koji su često igrom slučaja ušli u kolektivnu memoriju i stekli neprolaznu popularnost.
