Posljednjih pet godina tržište luksuznih satova prolazilo je kroz razdoblje kakvo moderna urarska industrija praktički ne pamti. Sportski modeli od čelika prodavali su se po cijenama višestruko višima od službenih, liste čekanja postale su dio marketinške strategije, a sekundarno tržište često je djelovalo važnije od samih proizvođača.
Napokon se sve to ipak mijenja – i to za prave kolekcionare, a ne špekulante,nabolje.
Nakon razdoblja naglog rasta, tržište se postupno vraća realnijim vrijednostima i cijenama, a upravo je to jedna od najvažnijih promjena koje se trenutno događaju u industriji. Ne radi se o kolapsu interesa za luksuzne satove, nego o kraju špekulativne faze koja je godinama stvarala dojam da će gotovo svaki poželjan model automatski postati investicija.
Takav razvoj događaja dugoročno je važan i za proizvođače i za kolekcionare.

Kako je došlo do “špekulativne faze”
Pandemijsko razdoblje potpuno je promijenilo tržište luksuznih proizvoda. Putovanja su stala, dio potrošnje prebacio se na robu visoke vrijednosti, kamatne stope bile su niske, a digitalne platforme omogućile su globalnu preprodaju satova u stvarnom vremenu.
Tako su pojedini modeli postali financijski instrumenti gotovo jednako kao i predmeti urarske vrijednosti.
Rolex Daytona, Patek Philippe Nautilus ili Audemars Piguet Royal Oak Selfwinding dosezali su na sekundarnom tržištu cijene koje više nisu imale nikakvu vezu s proizvodnim troškom, mehanikom ili završnom obradom.
U jednom trenutku tržište je počelo funkcionirati po logici ograničene dostupnosti, a ne po logici proizvoda.
Dražen Marasović
Ostatak teksta možete pročitati u novom broju časopisa Satovi i nakit
