U proizvodnji satnih mehanizama najčešće se koriste uobičajeni materijali – čelik i mjed. Oni se razlikuju kvalitetom legure što određuje i kvalitetu sata.
Svjedoci smo kako industrija svakodnevno prezentira nove proizvode napravljene od posebnih materijala. Urarska industrija također primjenjuje u satovima nove materijale, neke za izradu kućišta i narukvica, a neke i za izradu dijelova mehanizma.
Dobre i loše strane novih materijala, nažalost, vidimo tek nakon nekoliko godina upotrebe; na sreću više je dobrih karakteristika.
Kada je riječ o kućištima i narukvicama najveći broj satova izrađen je od nehrđajućeg čelika, zlata i platine ili u kombinaciji jednog i drugog, nešto manje od titana i plastike. Materijali poput drva i aluminija rijetki su kao i keramika (karbidni spojevi koji ovisno o baznom elementu daju željenu boju) koja je vrlo postojana, osim što nije otporna na udarce te je zbog svoje krtosti lomljiva.Kod pozlaćenih je satova izuzetno dobra kombinacija čelične jezgre presvučene keramikom, poznata pod nazivom PVD. Na takvo se kućište ili narukvicu nanosi tanki sloj pozlate ispod kojeg, čak i ako se on oguli, ostaje PDV keramika zlatne boje.
Karbonska vlakna u urarskoj industriji nisu znatnije zastupljena.
U proizvodnji satnih mehanizama najčešće se koriste uobičajeni materijali – čelik i mjed.
Više u novom broju Satova i nakita br.30.
Iz časopisa Satovi & nakit, ljeto 2019.
