Kao regulator satova u početku služi oscilator u obliku kotača, kasnije dugačko njihalo, a vrlo rijetko, i to na ranim primjercima, kratko prednje njihalo. Treba napomenuti da se oscilator u obliku kotača (foliot) održao znatno dulje nego u drugim europskim urarskim centrima, sve do 1740. Prva njihala koja se uvode kao regulatori schwarzwaldskih zidnih satova bila su kratka i njihala su se pred pločom brojčanika te su popularno nazvana Kuhschwanzpendel (njihalo u obliku kravljeg repa). Satovi su imali tradicionalnu vretenastu zaprečnicu, a suvremenija i preciznija kukasta koristila se tek od sredine 18. stoljeća u kombinaciji s dugačkim njihalom. Zupčanici mehanizma izrađivali su se od drva u pravilu sve do 1780. kada je u Neustadtu osnovana talionica mjedi. Za rijetke ranije primjerke s mjedenim mehanizmom dijelovi su izrađeni negdje drugdje.
Relativno neprecizni
Zbog činjenice da su dijelovi uglavnom drveni i da su se izrađivali u kućnoj radinosti u to su vrijeme schwarzwaldski satovi bili relativno neprecizni mjerači vremena. Zbog istog razloga rijetko su kada signirani, osim ako se radi o imenu trgovca.
Prednja ploča na kojoj se nalazi brojčanik uglavnom je oslikana ili je na nju nalijepljen papir s oznakama, a eventualno i sa slikanom dekoracijom. Bočne stranice izrađene su od lokalnog, mekog crnogoričnog drva; zbog toga danas uglavnom nedostaju. Drvo za strukturalne dijelove je najvjerojatnije dopremano iz drugih krajeva, budući da je tvrdo i znatno trajnije.
Kasniji schwarzwaldski satovi, naročito u 19. stoljeću kada je produkcija poprimila značajne razmjere, imaju mehanizme od mjedi ili željeza, ali platine su i dalje drvene. Kao što je već rečeno vretenastu zaprečnicu zamijenila je kukasta, pogon daju dva željezna utega, a kao regulator služi njihalo koje ima čeličnu šipku s mjedenom lećom ili drvenom obloženom mjedi. Mehanizam je ponekad osmodnevni. U čitavom 19. stoljeću popularni su satovi s automatima ili glazbenim mehanizmom. Ploče brojčanika imaju oblik kvadrata nadvišenog lunetom. I dalje su većinom drvene, ukrašene oslikavanjem, znatno rjeđe iskucanom limenom pločom. Zanimljivo je da su se ukrašavale u skladu sa prevladavajućim ukusom pojedinog tržišta: za francusko velikim cvjetnim buketima u svijetlim bojama, za njemačko malim sličicama u uglovima, Belgijanci i Holanđani preferirali su kositrene ili porculanske brojčanike, Skandinavci šesterokutne i osmerokutne oblike, Englezi jednostavne kružne brojčanike u okviru od mahagonija zaštićene ispupčenim staklom.
Više u novom broju Satova i nakita br.30.
