Od početka upotrebe prenosivih satova, tj. džepnih i ručnih česti kvarovi na mehanizmima nastajali su uslijed pada, udarca ili vlage. Ti prvi satovi nisu imali osigurače protiv loma balansne osovine kao ni brtve te kod udarca ili pada dolazi do loma, a također bi napukla emajlirana površina brojčanika kao i staklo sata.
Konstruktori satova godinama patentiraju nove načine zaštite i to konstrukcijskim rješenjima kao i upotrebom novih materijala koji su otporniji od prethodnih. Najpoznatiji patent u zaštiti balansne osovine je osigurač marke Incabloc koji i danas najviše ugrađuju švicarski proizvođači skupocjenih satova.
Oštećeni brojčanici
Danas se u urarskoj industriji upotrebljavaju legure metala koji nisu krti kao nekad, ali satovi imaju puno više funkcija, a to znači i puno više sitnih dijelova koji su osjetljivi zbog svoje minijature. Udarcima su također izloženi i dijelovi kućišta kao npr. krunice ili gumbi kronografa koji strše, a često su zbog dizajna predimenzionirani. Tom prilikom pucaju ili se iskrivljuju.
Keramički dijelovi kućišta ili narukvica otporni su na ogrebotine, ali zbog svoje krtosti nisu otporni na lom te prilikom pada ili jačeg udarca pucaju. Keramici slične karakteristike ima i safirno staklo. Nehrđajući čelik od kojeg se izrađuju kućišta satova najotporniji je na lomove, ali nije otporan na ogrebotine i nagnječenja te je skoro svaki udarac ili pad vidljiv.
Ulomak teksta iz 19. broja časopisa Satovi i nakit
